Bh kik bokser Salko Zildžić i ove godine, kao i prethodnih došao je u hotel Pahuljica na Vlašiću, gdje je započeo pripreme za meč u kojem želi vratiti svjetsku titulu.

- Na Vlašiću sam od 18. januara i bit ću do 18. februara. Sa mnom radi trener Enver Hajdilović, a svakodnevno sam na vezi sa kondicionim trenerom dr. Murisom Đugom, koji uskoro dolazi na Vlašić i vjerovatno ostaje do kraja priprema. Iz kluba dolaze Igor Remkić i Mesud Selimović koji će raditi jedan od dva uvodna meča pred moj meč u Zenici - kaže Zildžić reporteru «Sana» koji je bh boksera u zimskom ambijentu.

- Najteži su mi jutarnji treninzi kada se radi na fizičkoj spremi. Pripreme će trajati mjesec dana na Vlašiću i mjesec u Tuzli - kaže bh šampion.

Meč sa Slovakom Mihaelom Hromekom zakazan za 20. mart ove godine.

- Tog datuma grad Zenica obilježava svoj dan i moja pobjeda će biti poklon Zenici i BiH. Inače, Slovaku Hromeku ovo će biti prvi profesionalni meč, a u prošloj godini se dokazao na dva odvojena prvenstva.

Zildžićev suparnik je u 60 amaterskih borbi izgubio samo dvije, a svoj prvi profesionalni meč trebao je imati u decembru prošle godine protiv Ivana Strugara od kojeg je Zildžić izgubio.

- Zbog povrede je otkazao i sada mu se ukazala druga prilika. Federacija je meni ponudila Hromeka i obojica smo pristali. Sada čekamo naš okršaj u martu.

Inače, Salko pripada Klubu borilačkih vještina Fleg «Tom Ket». Za «San» otkriva da voli planinu Vlašić i da je jako teško u Tuzli imati kvalitetne pripreme jer je pored bavljenja sportom i trener u Klubu, te zastupnik u Kantonu Tuzla.

Ovaj sportista velikog duha pokazuje nam podmuklu povredu koljena koju je dobio u meču sa Brazilcem, ali se, kako kaže, sve dobro završilo. Komentirao je prijašnje mečeve sa Strugarom.

- Oporavak je trajao dugo. Strugar me je izazvao i onda sam morao ući u ring, nisam mogao više odgađati. U prvom meču sudije su odlučile da on pobijedi, u čemu se nisam složio kao ni većina gledatelja. U našem drugom okršaju sam ga nokautirao, a onda on mene. Pojas je moj , jer ga nosim od 2005. godine. Taj mali pojas, težine oko četiri kilograma, mora ostati u BiH, u Zenici.

On otkriva da mu pripreme teško padaju i zbog sina kojeg je dobio prije par mjeseci.

- Prije je to bilo malo lakše, a sada mi se teško odvojiti od supruge Lejle i sina Isa. Kad sam kući opet pripremam drugu djecu, jer sam selektor reprezentacije BiH u amaterskom dijelu gdje klub ima pet do šest dobrih boraca. Prošle godine njih pet je bilo na svjetskim takmičenjima. Tako je meni cijela godina ispunjena sportom i velikim izostankom iz kuće - ispričao je novinarskoj ekipi «Sana».

Na kraju našeg razgovora ovaj sjajni fajter poručio je mladima da više čitaju i da se bave se sportom, napomenuvši da cijeni kolege, posebno Mirka Filipovića, borca iz Hrvatske. Nakon napornog treniranja veoma malo vremena ima za sebe, a kada ga ima voli se opustiti na skuteru i sa Babanovca ode do Markovca.

A.K.L